preskoči na sadržaj

Osnovna škola Siniše Glavaševića

Login

Kulturna djelatnost

KUTAK ZA OSMAŠE

Upis u srednje škole

Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Tražilica
Anketa
Za što najviše koristite Internet?





Carnet
Sportska rubrika

NAŠ YOUTUBE KANAL

MALI JEZIČNI SAVJETI

Zuji, zveči, zvoni, zvuči. Šumi, grmi, tutnji, huči - To je jezik roda moga!

Stručni skupovi

Dobro došli u školsku knjižnicu!

…knjige su dio moje svakodnevnice,

nije mi potreban poseban dan da me podsjeti na njih.

Kao ni Valentinovo da me podsjeti na ljubav, ili dan žena…

No dobro je prisjetiti se tih šutljivih prijateljica

koje nas prate kroz život i

tako nam često uljepšavaju dane.

 

Školska knjižnica je mjesto na kojem spavaju knjige.

„Knjižnica na prvi pogled izgleda kao velika gomila požutjelog papira, mrtva, puna prašine, starudijskog vonja, a ustvari to je skladište duša koje su tu ostavile svoje želje, snove, misli, čežnje, ideje i osjećaje.  Knjižnica je krematorij pjesnika, filozofa i znanstvenika koji su u svojim knjigama, u tim svetim urnama, ostavili prah svojih lijepih duša, ali izvanredni i čudni prah koji je čuvan i za dolazeće naraštaje spremio svu onu hranjivost i živost živih stvaralačkih nutrina svojih stvaraoca“.

Jurjević, Juraj. Svakodnevno o (ne) svakidašnjem.

 

Čitajte! Od dobrih misli i knjiga sagradite svjetove čudesne ljepote!

Školska knjižnica osnovne škole Siniše Glavaševića u Vukovaru pruža obavijesti i spoznaje bitne za uspješno uključivanje u suvremeno društvo koje se temelji na znanju i informacijama. Školska knjižnica omogućuje učenicima stjecanje vještina za cjeloživotno učenje, razvija njihovu maštu i pomaže im da postanu odgovorni građani. (UNESKOV manifest za šk. knjižnice).

Cilj je učiniti knjižnicu kulturnim i informacijskim središtem škole i važnom jezgrom odgojno-obrazovnog procesa te osposobiti učenike da se koriste knjižnicom u svakodnevnom životu i radu te im pomoći u formiranju aktivne i kreativne osobe. Školska knjižnica – dnevni boravak škole.

Knjižnica je uključena u suvremene informacijske sisteme; zauzima centralni prostor za učenje i praćenje nastave.

Bez knjige i čitanja nema kulture, bez kulture nema nutarnjeg života individualca i društva u cjelini.

KNJIGE SU DEBELA PISMA PRIJATELJIMA!

ČITAJTE! OD DOBRIH MISLI I KNJIGA SAGRADITE SVJETOVE ČUDESNE LJEPOTE!

ČITATI ZNAČI – OTKLJUČATI UVIJEK NOVA VRATA!

ŠKOLSKA KNJIŽNICA JE MJESTO NA KOJEMU SPAVAJU KNJIGE – PROBUDIMO IH!

ČITAM, DAKLE – RASTEM!

Dobro došli u školsku knjižnicu!

 
 
Zadaće školske knjižnice:
-         osigurati pristup izvorima znanja ( slobodan pristup )
-         promicanje slobode mišljenja
-         suradnja s učenicima, učiteljima, roditeljima
-         samostalno pronalaženje informacija
-         poticanje čitanja – razvijati čitalačke vještine
-         raditi sa darovitim učenicima
-         pratiti i ispitivati zanimanje učenika za knjigu
-         pomoći učenicima s posebnim odgojno obrazovnim potrebama
-         biti sustavan dio cjeloživotnog učenja
 
Djelatnost knjižničara u školskoj knjižnici obuhvaća neposrednu odgojno – obrazovnu djelatnost, stručni rad te kulturnu i javnu djelatnost.
 
Školska knjižnica je mjesto gdje se učenik uvodi u svijet knjige i čitanja.
 
Zadaća školskog knjižničara je stvarati od učenika čitatelja koji će rado uživati u književnim djelima.
 
Nezaobilazna uloga školske knjižnice je u promicanju prava djeteta koja proizlaze iz temeljnog prava svakog čovjeka.
 
Školska knjižnica je prostor za kulturne i javne djelatnosti kao što su organiziranje kulturnih sadržaja – književnih susreti, natjecanja u znanju, tematske izložbe, tribune, predavanja.
 
Školska knjižnica treba biti multimedijsko središte svake škole.
 

Djelatno vrijeme

Ponedjeljak – srijeda
12.00 – 18.00
 
Utorak – četvrtak
9.00 – 15.00
 
Petak
8.00 – 14.00
 


 Citajmo mi.pps
 Igrajmo se i stvarajmo.pdf

Vijesti iz knjižnice
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
MJESEC HRVATSKE KNJIGE 2016.
Autor: Biljana Krnjajić, 17. 10. 2016.

Centralna tema i moto je Čitam 100 na sat.


 

Sto  na sat, ali što na sat?

„Nisi čitao Baumgartnerovu „Patologiju darivanja“?!? Čovječe, ja sam to još prije faksa, pa to mi je odredilo cijeli život! Obavezno to pročitaj. A Mendeljuhinove " Meridijane milenija“? Molim?! Ni to?!? Čovječe…“

Koliko ste puta našli oči u oči s osobom koja se pod svaku cijenu nastoji pokazati najčitanijom od vas i osjetili se, hoćeš-nećeš, barem malo posramljeno? Bilo je toga, zar ne? A bilo je zacijelo, znam po sebi, i situacija u kojima ste lagali, govoreći da ste nešto pročitali iako niste. Je li tako da je bilo i toga. Ne brinite, nemate se čega sramiti, ni pred njima niti pred ogledalom. Ljudima koji čitaju takve se stvari svako malo događaju. Sa studija pamtim profesora koji je uz dosta inkvizitorskog cinizma testirao brucoše koji bi mu kazali (većina je, naravno, lagala) da doista jesu pročitali „Uliksa“: godinama kasnije jedna mi je njegova kolegica u povjerenju rekla da zapravo ni on sam tog nesretnog „Uliksa „ nikad nije pročitao: „Ja mu govorim „Moraš, kad već toliko gnjaviš klince“, a on uvijek isto „Nemrem, stara, nemrem da me ubiješ“!....Sve što je o „Uliksu“ napisano pročitao je, ali samu tu knjigu, od korice do korice, nikad nije uspio pobijediti. A jedino što u toj priči doista ne valja jest činjenica da je čovjek krio, i to na vrlo nepošten način.

Već sam priznao da sam i sam bio mnogo puta ponižen u komunikaciji s nekim od (navodno ili uistinu, svejedno) načitanijih sugovornika. S vremenom mi je, međutim, postalo sasvim opuštajuće priznavati da nešto nisam pročitao. Jer – em je reći istinu vrlo oslobađajuće, em vam otvara mogućnost da sugovornika provocirate i tražite da vam govori o toj knjizi što duže, pa ga gledate kako se već nakon dvije, tri minute počinje koprcati u ponavljanjima vlastitih rečenica, iz čega se, kroz govornikove pauze, prilično upadljivo cijedi lažljivački nelagoda. A jednom sam čak i zanijekao knjigu koju zbilja jesam pročitao, čisto da vidim muljatorske kapacitete osobe B. I bilo me je poslije sram zbog toga, jer sam odjednom stekao posve drugačiji dojam o tom čovjeku, inače stvarno dragom i pametnom, dojam kojeg ću morati potiskivati do kraja života, pri svakom susretu i pri svakom spominjanju u razgovoru s nekim trećim.

Konačno oslobođenje od posljednjih frustracija i trauma jednog običnog nedovoljno načitanog bedaka donijela mi je knjižnica pod naslovom „Koliko knjiga!“ meksičkoga pisca Gabriela Zaida. Za razliku od onog Baumgartnera i Mendeljuhina, uključujući i spomenute im imaginarne naslove s početka ovog proslova, Zaida i knjigu „Koliko knjiga!“ nisam izmislio. Riječ je, zapravo, o podužem eseju napisanom pradavne 1972.,statistički ažuriranom 2000., a u nas objavljenom (Algoritam, prevoditelj Damir Biličić) tek 2005. Godine. Na tih stotinjak stranica autor, samozatajni pjesnik i esejist, opisuje fenomen knjige iz svih mogućih rakursa (pisac, čitatelj, nakladnik, tiskar, knjižar, knjižničar, urednik..) a pri početku, dok još govori o (ne)čitateljskoj nelagodi kojom vas ja ovdje gnjavim kroza sve dosadašnje retke, kaže ovako:

Predpostavimo da se, napokon, sve doista promijeni. Da je nastupilo Zlatno doba. Da postoji univerzalni knjižnični sustav (velika babilonska knjižnica) koji obuhvaća sve ikad izdane knjige, više od pedeset milijuna n aslova. Da svaki čovjek ima pravo dobivati plaću jer se posvetio isključivo čitanju knjiga. Da je svaki čitalj, u takvim okolnostima, u stanju pročitati ćetiri knjige na tjedan, dvije stotine u toku godine, deset tisuća u pola stoljeća. Bilo bi to isto kao da se nije dogodilo ništa. Kad od ovog trenutka više ne bi izišla nijedna knjiga, i dalje bi nam trebalo 25.000 godina da se upoznamo s već napisanim knjigama. Kad bismo samo čitali popis izdanih knjiga (popis koji sadrži ime autora i naslov knjige) za tu bismo zadaću trebali petnaest godina. Kad kažemo da bi svi trebali čitati knjige, zapravo uopće ne razmišljamo. Već zbog osnovnih fizičkih ograničenja nismo u stanju pročitati 99,9% napisanih knjiga.

Recimo još jednom, radi podsjećanja, da je Zaid gornje rečenice prvi put objavio 1972. Godine. Ja sam ih prvi put pročitao prije deset godina i otad sam, velim, potpuno lišen svih hemunga vezanih uz nepročitane knjige. Sasvim mirno odgovaram „ Ne, nisam ni čuo za nju“, ili „Ne, probao sam, ali mi jednostavno nije legla“, ili nekom trećem rečenicom, uvijek iskreno. I ne osjetim pritom ni krivnju niti prazninu u općoj kulturi, čak ni kad je riječ o nekom klasiku iz obaveznog programa za kulturniju čeljad.

Čitam li „sto na sat“? Da, ali samo neke knjige. Po prilici, jednu ili dvije od deset među onima koje mi dođu u ruke. Jednostavno, previše je dobrih knjiga, siguran sam, koje još nisam otvorio; previše a da bih trošio preostalo vrijeme na one što me ne zavedu do pedesete stranice. Knjiga kojoj to ne uspije nije vrijedna daljnjeg truda. Samo od 1950. Do 2000. Objavljeno je oko 36 milijuna knjižnih naslova, a po jedan se novi, statistički gledano, danas objavi otprilike svakih 30 sekundi. Mislite li doista da se ijednom čovjeku isplati trošiti svoje usudom ograničeno vrijeme na knjigu koja mu na prvih pedeset stranica nije u stanju otvoriti nijedan prozor, ne izmamiti nijedan osmijeh ili udariti nijedan metaforički šamar.

Unatoč tome – ili možda ipak: baš zato! – vrijedi čitati sto na sat. Zato da bi se brže odvajalo žito od kukolja, da bi se čim prije ponovo uronilo u potpuno novi svijet, čaroban i zavodljiv, kakav samo vješto isprepletene riječi mogu stvoriti. Da bi se opet, čim prije, na potpuno drugačiji način, doživjelo i zauvijek steklo ono iskustvo koje Gabrijel Zaid opisuje ovako:

Kakve veze ima koliko smo kultivirani i u toku, ili koliko smo tisuća knjiga pročitali? Važno je kako se osjećamo, kako gledamo, što činimo nakon čitanja, znače li nam što ulica i oblaci i postojanje drugih, jesmo li zahvaljujući čitanju i fizički intenzivnije živi.

Renato Baretić

 

 

 

           

           





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju