„...Ali u istom onom trenutku kad mi je gutljaj čaja, izmiješan s mrvicama kolača, dotakao nepce, ja uzdrhtah, svrativši pažnju na nešto izvanredno što se zbivalo u meni. Smjesta mi sve nedaće života postadoše ravnodušne, njegovi mi se porazi učiniše bezopasni, a njegova kratkoća prividna… I tad mi na jednom pred očima iskrsne uspomena. Taj okus pripada komadiću madeleine koji mi je u Combrayu, u nedjelju ujutro, davala tetka Leonie kad bih došao u njenu sobu da je pozdravim..."

Ovim su uvodnim Proustovim mislima članice našeg čitateljskog kluba započele svoj jučerašnji susret. U istome memoarskom ozračju (uz napomenu da su njegovi madeleine kolačići zamijenjeni čajnim kolutićima) iznijele su svoja razmišljanja o "Bijelome klaunu" Damira Miloša, našoj prvoj Knjizi mjeseca. Detaljno su analizirana brojna ključna mjesta Miloševa djela vezana uz značenje boja u klaunovu i našem životu; Starcu i Zmaju, Princezi i gradu; spoznajama i pitanjima...

Bilo je vrlo intelektualno i "čajno"... Vjerujte...